Manheim protiv Deutsche Bahn (njemačke željeznice)

Ja sam rođeni Mannheimer i tamo sam radio kao direktor Regionalne udruge - kao jedan od najmlađih direktora u Njemačkoj. Regionalna udruga pokriva područje s 2.3 milijuna građana. Četiri je puta veći od šire okolice Zuricha. Skoro 100,000 poslova je tamo kod kuće - to odgovara cijeloj ekonomskoj snazi franscukog dijela Švicarske. Kao direktor lokalnog transporta, na čelu oko 30-jakog upravnog tima, ja sam bio zadužen planiranje i razvoj unutar ovog područja. Bili smo suočeni s velikim izazovom, s obzirom da je su njemačke željeznice planirale zaobići ovu regiju totalno. Njihov plan je bio sagraditi novu brzu ICE liniju od Frankfurta do Stuttgarta bez zaustavljanja u Mannheim-Heidelberg-Ludwigshafen urbanoj zajednici. Njemačka željeznica je planirala novu liniju, s integracijom u europsku brzo-linijsku mrežu, od Frankfurta do Stuttgarta, izostavljajući Mannheim u potpunosti. Izazov je bio pokazati da ne možete samo proći kroz ovo područje, nego da jednostavno morate u njemu stati. Nakon dvogodišnje borbe, došlo je do obračuna, do najvažnijeg glavnog događaja. Morao sam usati protiv jedne osobe: Hartmut Mehdorn, izvršnog direktora njemačke željeznice. Morali smo prezentirati naše položaje pred odabranom vrsnom porotom, nešto slično zakonodavnom sudu: publika, žarka svjetla.

Prvi Hartmut Mehdorn, šef 251,000 zaposlenika, je stao pred mikrofon i prezentirao njegov koncept nove linije zaobilazeći ovu regiju. No naravio je jednu pogrešku. Nije pročitao knjigu, Zaboravit sve o javnom govorenju. Inače bi znao da njegova PowerPoint prezentacija s tri, četiri projektora jedan pored drugoga, njegova velika brana činjeničnih argumenata i tehničkih detalja neće biti dovoljni da pomaknu porotu. Kao nevažnom mladom direktoru udruženja, jedina mi je šansa bila ispričati priču. Priču BEZ PowerPointa. Ispričao sam priču o našoj zemlji, Njemačkoj. Njemačka koja je okarakterizirana malim središtima od rimskih vremena i srednjeg doba, u ukupnom kontrastu s Francuskom, gdje oni imaju samo tri do četiri velika grada. Tamo ima smisla koristiti samo TGV kako bi povezali dva grada, te time doseći 60 do 70% populacije. Ali u Njemačkoj je drugačije. Ovdje nemožete samo zaobići prodručje od 2.3 milijuna stanovnika. 

Iza nas su ostale dvije i pol godine borbe, i mnoge, mnoge građanske inicijatve. Sada smo bili znatiželjni vidjeti možemo li pobijediti gigantski Deutsche Bahn AG (njemačke željenice). dan je prošao i nakon četiri tjedna došlo mi je pismo od odgovornih vlasti. 

Otvorio sam omotnicu i pogledao unutra. Rekao sam mojoj tajnici: “Otvorite bocu šampanjca! Uspjeli smo. Njemačke željeznice su prisiljene odustati: nova ICE linija definitivno dobiva postaju u Mannheimu.

Ako želite podijeliti svoju PowerPoint priču sa nama, kliknite ovdje